U Točki na tjedan mišljenja oko uvođenja eura sukobili su Drago Jakovčević sa zagrebačkog Ekonomskog fakultet i Sandra Švaljek, zamjenica guvernera HNB-a.
Zašto je uvođenje eura postalo bitno pitanje. Jesmo li požurili kada je euro u pitanju?
Suverenost jedne države čine zastava, himna, vojska, policija i novac. Novac je po mom mišljenju moćniji od bilo kakve oružane sile. Pa mi nije jasno zašto bi se jedna mala državica kao Hrvatska, a ona je po svemu patuljak u odnosu na EU, zašto bi se odrekli tako moćnog oružja kao što je novac? Dakle, mi gubimo suverenost, novčanik smo već izgubili, zato što smo rasprodali banke. Sad prodajemo ono što je najvažniji sadržaj novčanika, a to je novac. Dajemo ga u tuđe ruke."
Novac kao razvojna poluga
“Suverenost jedne države čine zastava, himna, vojska, policija i novac. Novac je po mom mišljenju moćniji od bilo kakve oružane sile.”
Ne znamo koristiti novac kao razvojnu polugu. Kad je Joseph Stieglitz stigao u Hrvatsku, u Split na jednu konferenciju, on je izložio jedan slide - to je bi pokazatelj odnosa BDP-a po glavi stanovnika 2007. i 2013. Pokazalo se da je samo Njemačka ostvarila rast. On je zaključio da Europska unija, ovakva kakva je, nije optimalno valutno područje. Zašto onda idemo tamo ako nije optimalno valutno područje?
Osvrnuo bih se na euriziranu zemlju kao što je Hrvatska - tko je krivac za to što smo eurizirani, pa središnja monetarna vlast. Naime, meni se čini da smo mi zarobljeni, da živimo kao da smo u nekim vremenima pod Beogradom, pod Bečom, pod Budimpeštom. I onda ne možemo osmisliti svoju suvremenu monetarnu politiku. Dakle, da je HNB kojim slučajem uvodio kunu kao valutu ne samo za plaćanje, nego za štednju i za obračun, a mogao je. Na primjer, da je uveo referencirane stope obvezne rezerve, pa bi onda kunska likvidnost bila otprilike nula, a devizna obvezna rezerva 30 posto, onda bi banke izračunale da im se isplati nuditi kamatu na štednju stanovništvu 0,5 za euro, a 2,0 za kune. Tko bi onda štedio u eurima? Da su svi štedjeli u kunama, mi bi imali kunsku pasivu. Tko razumije bilanciranje kredita, shvatio bi da mora kreditirati u kunama. Ne bi bilo niti eura, niti problema sa švicarskim frankom, niti svih drugih problema. Da je stanovništvu nuđeno 2 posto, sad je 0,8 - a kad bi bilo diferencirano 2 posto, svi bi štedjeli u kunama."
Što u slučaju velike krize?
Čini se da zona u koju ulazimo nikada nije bila krhkija. Meni Europa danas sliči na venecijansku vazu od muranskog stakla koja se nagnula i kad padne, raspast će se u trideset krhotina. Pogledajte što se događa u Francuskoj, to su vrlo ozbiljni nemiri. Pogledajte što se događa u Italiji, u Njemačkoj. A zapamtimo da Europska unija opstoji samo na osovini Njemačka-Francuska-Italija, Engleske nema. Prema tome, Italija već kao da je nesklona euru, i sad već imamo problem u francuskoj. I ako se dogodi nešto drugo na sceni Njemačke - Europe nema, a mi idemo u monetarnu uniju. To su činjenice."
Ali neki vaši kolege tvrde da bi se u slučaju krize to prelomilo preko tržišta rada, da bi se moralo pribjeći smanjivanju plaća?
Ja bih rekao da je monetarna politika posljednjih 20 godina potpuno pogrešna. Da je HNB vodio suverenističku monetarnu politiku, na način da je utjecao na referentnu kamatnu stopu na štednju, na investicije, na izvoz - mi danas ne bi bili u ovoj situaciji. A nije. Ako uzmete tečaj danas i tečaj prije godinu dana, kuna je aprecirala za između dva i četiri posto. To znači da je izvoznik izgubio toliko marže, da mu je poskupila roba na međunarodnom tržištu. Znači, izravna šteta na konkurentnost naših izvoznika. To su efekti, o tome trebamo razgovarati. Nikad euro u Zagrebu neće vrijediti kao euro u Frankfurtu. U tome je snaga ekonomije. Realni tečaj je odnos nominalnog tečaja, cijena jedne košarice proizvoda na domaćem tržištu u usporedbi sa stranim tržištem. On deprecira. I zato ljudi odlaze iz Hrvatske, jer je kupovna moć slaba. To će se dogoditi i s eurom u Hrvatskoj.
Ali doprinos monetarne politike je svugdje, u proizvodnji, u izvozu - Hrvatska je jedina zemlja koju je takva tečajna politika dovela do toga da se sve isplati uvoziti, a ništa proizvoditi i izvesti. Mi smo porušili naše proizvodnje, industrije - u Splitu, u Rijeci, u Osijeku, u Vukovaru, u Slavonskom Brodu - i napravili smo šoping centre. A to je promocija uvoznih lobija.
Što bi donijela deprecijacija?
A zašto nije kamatna stopa u Hrvatskoj ista ili niža, kao što je na primjer u Češkoj, u odnosu na druge zemlje? Recite mi jednu stvar - može li monetarna politika utjecati na nezaposlenost?
Je li stabilnost deflacija? Imali smo je 2015. 0,3 i 2016. godine 0,5 deflaciju. Što je HNB činio? Ništa. Promatrao je to sa strane. Što je napravio Mario Draghi kroz ovih zadnjih pet godina? Znate koliko je pustio novca u optjecaj? Tisuću sto milijardi. Zašto? Jer se borio protiv deflacije. Priželjkivao je inflaciju od 1,8 posto. To vi morate raditi u HNB-u. Meni se sviđa to što on radi. Nekonvencionalna monetarna politika je politika 21. stoljeća."
Da riješimo još jedan mit koji se često pojavljuje u javnosti, a taj je da ćemo imati hrvatske plaće i europske cijene. Koliko će zapravo porasti neki životni troškovi?
Za mene je problem niska bruto satnica koja će se zabetonirati ulaskom u monetarnu uniju. Ona je 10 eura po satu. Ako uđete u eurozonu, zašto bi imali veću? Doći će do mobilnosti radne snage. Mi smo već izgubili osam posto stanovništva u zadnjih pet godina."
Vidite kolika je minimalna plaća, najniža u europskoj uniji. Sada je tri tisuće kuna neto, normalan čovjek s time ne može živjeti. Ljudi odlaze i povlače sa sobom druge. To je jedna epidemija. Još će se nešto dogoditi. Mi imamo najlošiji pokazatelj robnog izvoza u BDP-u, on je 23 posto. To je najniži pokazatelj u Europskoj uniji. Na primjer, Slovačka ima 80 posto. Kad uđemo s ovakvom ekonomijom, opet će ostati 23 posto. Zemlja koja ne može prehraniti svoje domicilno stanovništvo sa svojom prehrambenom industrijom, a kamoli turiste, nema perspektive. Koliki je doprinos monetarne politike u tome?
Gubitak suverenosti je strašan
“Kad su pitali Engleze zašto ne žele monetarnu uniju, oni su rekli da je svaki Englez frustriran jer na novčanici nema slike kraljice Elizabete.”
Koliko smo mi potrošili sanirajući banke - 80 milijardi kuna smo sanirali od 2000. do 2004. godine. Ima jedna banka koja je kupljena za 310 milijuna eura i vratila je to prinosom od 50, 60 posto, znači u dvije godine. Znate koliko banaka 2000. godine? 60. danas ih ima 20. Je li to dobro ili loše? To je jako loše. Znate li koliko Austrija ima banaka - 700. Što znači konsolidacija? Uništavanje malih banaka. To je pad konkurentnosti. Rast koncentracije. Treba se boriti protiv koncentracija jer one sprječavaju da krajnji korisnik dobije optimalan proizvod. To je definicija.
Hoće li plaće rasti? Recimo u Sloveniji su rasle?
Kad su pitali Engleze zašto ne žele monetarnu uniju, oni su rekli da je svaki Englez frustriran jer na novčanici nema slike kraljice Elizabete. E vidite, ja ću biti frustriran ako ne bude Ante Starčevića, Radića i Marulića. Smatram da je gubitak suverenosti strašan. Već smo je izgubili. Novčanik imamo u tuđim rukama, sad još novac bacamo u tuđe ruke."
Ja sam sretan da ne sudjelujem u odlučivanju o uvođenju eura, jer se bojim da će za 20 godina neka generacija doći i proklinjat će nas što smo se riješili monetarne suverenosti."